Rijeka Zrmanja

Rijeka Zrmanja izvire u mjestu Zrmanja vrelo u Lici podno planine Poštak. Svojim tokom od 69 kilometara usijeca se u tvrdi i surovi podno Velebitski krš. Glavne pritoke joj, uz Krnjezu i Krupu, sačinjavaju ličke rijeke Ričica i Otuča. Vodu dobiva i iz niza špilja koje nadopunjuju njezin tok kao što su Čudina, Ðurica, Čavlinska, Milića i sl.

Zrmanja se odlikuje bogatom folorom i faunom. Osim sitnih organizama poput endemičnih pužića, vodenbubura i rakušaca, tu možemo naci i veću populaciju čovječje ribice.

Zrmanja protječe kroz Mokro polje (gdje ljeti presuši), zatim kroz Ervenik (nizvodno od Ervenika izvor Crni bunar; odakle ima stalni tok), Žegarsko polje (poslije sela Žegar dominira visoki kanjon, i do 300 metara ) pa preko Bilišana kroz Obrovac, te se na posljetku ulijeva u Novigradsko more.

Floru i faunu rijeke Zrmanje možemo podijeliti na dva dijela, od izvora do posljednjeg slapa (Jankovica buka), te od posljednjeg slapa do ušca. Do posljednjeg slapa Zrmanja je kao i svaka krška rijeka. Na dijelu ispod Jankovića buka miješa se sa morem i njezina voda postaje bočata. Obrovac se nalazi oko 4 kilometra nizvodno od Jankovića buka, te 11 kilometara uzvodno od ušća u Novigradsko more.

U ovom donjem, bočatom, dijelu Zrmanja se odlikujem velikim brojem vrsta morske ribe. Neke od njih su brancin, orada, cipal, jegulja, iverak, gavun, lica, švoja, i sl. Od glavonožaca su tu sezonski lignja, hobotnica, sipa i sl. Od ptica možemo susresti bijelu i sivu čaplju, kormorana, patku gluharu, goluba pećinara, sivog sokola, kraškog sokola i dr. Od raslinja koje se bori u surovom kanjonu usječenom u krš nailazimo na smreku, grab, crno grab, bjelojasen, a na nekim dijelovima čak i jelu te hrast medunac.

Neke od otrovnih životinja koje se mogu naći na donjem dijelu toka rijeke Zrmanje su poskok i crna udovica.

Rijeka Krka

Rijeka Krka nalazi se u Dalmaciji, na području Šibensko-kninske županije, između ravnokotarskog prostora, zaravni rijeke Čikole i Dalmatinske zagore.

Sa zapada, sjevera i istoka nadvisuju je planinski masivi Velebita, Dinare, Svilaje i Mosora. Uokvirena je trokutom gradova Knin-Zadar-Split, a okosnica joj se pruža pravcem Knin-Drniš-Šibenik. (karta iz Hrvatske iz prirodoslovnog vodiča s označenim gradovima Knin-Zadar-Split)
U reljefu oko Krke ističu se planinski zid na sjeveru koji tvore Dinara, Uilica i jugoistočni ogranci Velebita, poljske udoline (Kninsko, Kosovo i Petrovo polje), vapnenačke zaravni (sjevernodalmatinska, kistanjska i zaravni oko Krke i Čikole) i kanjoni s tokovima Krke, Krčića i Čikole. Između poljskih udolina i zaravni smještena je planina Promina.

Krka izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina, podno 22 m visokog Topoljskog slapa, a utječe u Jadransko more kraj Šibenika. Duga je 72,5 km, od čega slatkovodni dio 49, a bočati 23,5 km. Ukupni pad toka je 224 m. U slatkovodnom dijelu toka prima pet pritoka: Krčić (10,5 km), Kosovčicu (12,5 km), Orašnicu (5,3 km), Butišnicu (39 km) i Čikolu s Vrbom (37,8 km), a u potopljenom dijelu ušća rijeku Guduču (7 km). Hidrogeološki slijev rijeke Krke prekriva površinu od 2 500 do 2 650 km2. Srednji godišnji protok Krke preko Skradinskog buka je oko 55 m3/s, a dnevni protok varira od 5 do približno 565 m3/s.

Zahvaljujući stalnom procesu osedravanja, rijeka Krka je kao krški fenomen neprocjenjiv poklon prirode čovjeku.

Današnji izgled kanjona Krke rezultat je tektonskih pokreta i površinskih procesa okršavanja u karbonatnim naslagama. Nakon würmske oledbe u pleistocenu zbog općeg otapanja ledene kore na planetu Zemlji došlo je do dizanja razine mora te potapanja današnje jadranske obale. U to vrijeme oblikovan je i estuarij rijeke Krke od Šibenika do Prukljanskog jezera. Stvaranjem sedrenih naslaga u poslijewürmskom razdoblju počinje izdizanje Skradinskog buka, Roškog slapa i ostalih slapova duž vodotoka te stvaranje Visovačkog jezera i ostalih nakupina vode u kanjonskim dijelovima današnje Krke. Umjetnim putem nastalo je samo jezero Brljan radi akumulacije vode za rad hidroelektrane Miljacka.

Bilušića buk

Prvi je od sedam slapova na toku rijeke Krke Bilušića buk. Nalazi se stisnut u kanjonu oko 16 km nizvodno od izvorišta, odnosno 9 km nizvodno od Knina, na nadmorskoj visini 214 m. Današnji izgled slapa i vodotoka izmijenjen je u četiri navrata miniranjem radi sprječavanja poplava u Kninskom polju (1834., 1895., 1953. i 1954. god.). Zahvatima se snizila razina vode uzvodnog toka zbog čega je presušilo Bobodolsko jezero. Iako okrnjen, slap je i danas vrlo bučan i privlačan jer je jedini slap na kojem nema energetskog iskorištavanja vode rijeke. Preko njega cijele se godine prelijeva ukupan dotok Krke.

Sastoji se od dviju glavnih stepenica i nekoliko međustepenica na dužini od 300 m, s ukupnom visinskom razlikom od 22,4 m. Širina slapa je oko 100 m, ali za niska vodostaja, voda se prelijeva kroz usjek širine svega tridsetak metara. Od sedrenih oblika Bilušića buk obiluje bradama i polušpiljama. Nizvodno od slapa nalazimo brojne barijerice, a neposredno ispod njih sedrene pragove i otočiće. Izvan današnjeg vodotoka može se vidjeti odlično sačuvana i izuzetno atraktvina “mrtva sedra”. Između sedrenih stepenica malo je jezerce. Nizvodno od donje stepenice rijeka se širi, a tok smiruje. Slapište je okruženo bujnim submediteranskim raslinjem i gustim vrbicima. Uz tok rijeke nekoliko je malenih polja u kojima se sadi povrće. Od brojnih mlinova, stupa i valjavica danas su na slapu očuvana samo dva mlina i jedna valjavica.

Do slapa se s bukovičke strane može doći cestom Knin-Kistanje ako se skrene kod sela Radučića (Omčikus) i produži neasfaltiranom cestom do željezničke stanice Radučić. Da bi se došlo na rub kanjona, treba još nekoliko stotina metara pješačiti. S ruba kanjona vodi uska staza kojom se može spustiti do rijeke u podnožju slapa. S prominske strane do slapa se može doći cestom Drniš-Oklaj ako se skrene kod sela Gornjeg Čitluka i produži cestom do sela Ljubotića te neasfaltiranom cestom do ruba kanjona odakle se do slapa mora pješačiti desetak minuta.